Pravo na korištenje – pravo na vlasništvo? Studija slučaja Ledane u Bauerovoj u Zagrebu

U situaciji nesređenih vlasničkih odnosa kojom od 1990-ih dominiraju pingpongaško prebacivanje vlasničkih papira između gradova i država, kao jedina mogućnost korištenja prostora za tzv. Krajnje korisnike (čitaj – građane) nameće se privremeno korištenje. Međutim, kada se radi o godinama, pa i desetljećima, korištenja prostora u kojem nisu sređeni vlasnički odnosi, logično se nameće i mogućnost pozivanja na pravo na dosjelost

Što je pravo na dosjelost? Člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo neke stvari (pa i nekretnine) u obliku samostalnog posjeda. Dosjelost pretpostavlja da samostalni posjed mora imati zakonom određenu kakvoću i određeno vrijeme neprekidnog trajanja kako bi posjednik postao sposoban da bude i vlasnikom te stvari. Kada se radi o nekretnini neprekidno trajanje posjedovanja je 20 godina.

Tijekom ove godine u medijima se često spominjala Ledana, prostor u današnjoj Bauerovoj ulici koji je kroz dugi niz godina bio društveno vlasništvo. O tom prostoru, pa i mogućnosti korištenja prava na dosjelost, porazgovarali smo s jednim od korisnika prostora, Domagojem Margetićem.

Res Urbanae: Što je Ledana? Tko je vlasnik kompleksa i kako su riješeni vlasnički odnosi? Koja je razina degradacije građevnog tkiva i koju vrstu reanimacije je potrebno provesti kako bi se prostor reaktivirao?

Domagoj Margetić: Osnivanje Zagrebačke ledane i gradnju kompleksa u današnjoj Bauerovoj ulici pokrenuo je poduzetnik Josip Siebenschein 1904. godine, a gradnja je prema dostupnim podacima započela 1905. Bio je to jedan od prvih modernih industrijskih kompleksa u tadašnjem Zagrebu, ali i za tadašnje europske okvire. Tehnički i tehnološki bilo je to vrijeme modernizacije proizvodnje u svim granama, te proizvodnje sve većeg broja novih proizvoda, kako u drugim industrijskim granama, tako i u proizvodnji hrane. Lanac od proizvodnje do potrošnje bio je sve duži, ponuda sve bogatija, tržište sve veće, posebno u gradovima u kojima se osjećao porast broja stanovnika. Tako je primjerice proizvedene prehrambene namirnice trebalo brzo dovesti na tržište, a rok upotrebe produljiti i sačuvati od kvarenja. Zato su po cijeloj Europi osnovane ledane, što je označilo i početak daljnjeg širenja i usavršavanja transporta, te procesa čuvanja namirnica od proizvodnje do potrošača. Zagrebačka ledana je svakako bila jedna od najmodernijih u tadašnjoj Europi. Nabavljeni su tada najskuplji i najmoderniji strojevi. Samo poduzeće Zagrebačka ledana poslovalo je u ovom kompleksu od 1904. do 1944. godine, a kasnije je u staroj Ledanu poslovalo društveno poduzeće Slavija, sve do privatizacije početkom 1990-ih godina.

bauerova

Bauerova iz perspektive Toše Dapca

Pitanje vlasništva nad kompleksom još uvijek nije rješeno. S jedne strane nakon što je Slavija privatizirana, a Diona napustila kompleks Ledane, stanari u Bauerovoj 19 (ulica se u to vrijeme zvala po narodnom heroju Josipu Krašu, pa je i danas mnogi nazivaju Kraševom) prije svega slikar Jugan Splivalo i ja, preuzeli smo posjed nad Ledanom i u posjedu smo ovog kompleksa oko dvadeset i jednu godinu. S druge strane, Diona (kao pravni sljednik Slavije) pokušava se svo to vrijeme upisati u zemljišnim knjigama kao vlasnik kompleksa, ali im do danas to nije uspjelo, jer nemaju dokaze o pravnom slijedu vlasništva. Imaju, naravno, svojevrsnu političku podršku u institucijama pa im tako u zadnje vrijeme kod upisa vlasništva pomažu Zagrebački holding, Gradsko poglavarstvo i Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo iz Zagreba, no još uvijek nisu uspjeli u upisu vlasništva. U posjedu smo i dokumenta Državnog odvjetništva kojim se zabranjuje upis vlasništva Dioni, koja je danas u vlasništvu tajkuna Đure Gavrilovića. Trenutno smo na sudu s Dionom, po njihovoj tužbi protiv stanara Bauerove 19 i članova Kreativnog centra Ledana, zbog smetanja posjeda. Prema tumačenjima pravnih stručnjaka, kao stanari koji preko dvadeset godina posjedujemo Ledanu, imamo dosjelost što se tiče posjeda, a moguće i vlasništva, pa će na kraju o tome odlučivati sud.

Što se tiče degradacije građevnog tkiva, u najlošijem su stanju krovišta na cijelom kompleksu. Radi se o starim drvenim krovnim konstrukcijama, koje su zbog dotrajalosti u jednom dijelu Ledane potpuno propale i urušile se, međutim, to smo raščistili te nema opasnosti za posjetitelje, a niti za daljnju štetu koja bi mogla nastati od srušenih konstrukcija. Tako možemo reći da je na neki način zaustavljeno daljnje propadanje. Na dva objekta koja danas koristimo za izložbe i razna druga kulturna događanja, stanari su o vlastitom trošku djelomično sanirali krovne konstrukcije, tako da je tu u cijelosti zaustavljeno propadanje, a taj dio objekata je i zatvoren stolarijom. Po procjeni građevinskih stručnjaka same zidne konstrukcije i temelji su u odličnom stanju, te za njihovu obnovu i zaštitu nisu potrebni neki pretjerano skupi zahvati, nego standardni radovi građevinske sanacije, dok se propale krovne konstrukcije trebaju zamijeniti jednakim takvim novim konstrukcijama na većini objekata. Potrebna je, naravno, i potpuna obnova stolarije i limarije.

Kompleks čak i ovakvom stanju služi za brojne izložbe, susrete kreativaca iz cijele Europe, književne i kulturne susrete, te druženja lokalne zajednice. Samo u zadnjih godinu dana održali smo desetak velikih izložbi, od kojih mogu izdvojiti izložbu karikatura Stiva Cinika, koja je zbog izvrsne posjećenosti i interesa bila otvorena od rujna 2015. sve do proljeća 2016. godine. U studenom 2015. u Ledani je svoju prvu fotogaleriju i zložbu postavio mladi fotograf Zoran Cvrk, u Noći muzeja otvorili smo kompleks za razgledavanje izvan službenog programa, a bila je postavljena i izložba o industrijskoj baštini Zagreba „Paromlin“. Za posjetitelje je otvoren i stalni postav Zbirke Ledana – Slavija, malog muzeja sačuvanih skulptura, slika, arhive i predmeta dizajnerskog ateljea Slavijaprometa. Muzej trenutno broji petstotinjak izložaka. Uspjeli smo sačuvati i spasiti doslovno sa smeća ne samo brojne skulpture koje su izrađivali Slavijini dizajneri, nego i njihove skice, crteže, radne bilježnice, razne predmete iz radionice, sve do brojnih šablona za izradu dizajnerskih ukrasa, bilježnica sa skicama i nacrtima skulptura i dizajna pojedinih Slavijinih izloga i trgovina. Sačuvana je i pozamašna zbirka Slavijinih trgovačkih natpisa, ali i velika zbirka dizajnerskih magazina objavljivanih u Europi od sedamdesetih do osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Po svom sadržaju ovo je jedinstveni muzej. Katalogizacija svih izložaka još uvijek traje, a sami Muzej Ledana – Slavija radno je podijeljen u više cjelina – zbirki: Zbirku skulptura; Zbirku neoprint; Svaštaru; Zbirku trgovačkih natpisa; Zbirku šablona; Zbirku atelje (koja sadrži i namještaj i alate nekadašnjeg dizajnerskog ateljea); te Zbirku dizajnerskih magazina.

Ove je godine u Ledani održana izložba, koju bez pretjerivanja možemo nazvati jednim od kulturnih događaja godine, iako „kulturni mainstream“ to sigurno neće priznati. U Kreativnom centru je 18. lipnja u noći, održana izložba umjetničkog kolektiva Trash Will Smash Vol. III, koju je u jednoj večeri posjetilo skoro tri tisuće ljudi iz cijelog svijeta. Članovi ovog umjetničkog kolektiva i njihovi gosti su prethodno dva mjeseca radili u samom kompleksu Ledane, stvarali svoja umjetnička djela, slike, murale, instalacije, skulpture, a na kraju su svoj rad izložili javnosti u toj jednoj jedinoj večeri. Murali se i danas mogu vidjeti u glavnom dvorištu Ledane, a najveće instalacije, umjetnici su također ostavili na poklon Ledani. Bio je to stvarno – prešućeni kulturni događaj godine u Ledani.

tw38

Što se daljnje reanimacije tiče, trenutno su najpotrebniji struja i voda, kako bi se u prostoru moglo bolje funkcionirati. Nažalost, s tim imamo velikih i za sad nam se čini nerješivih problema. Prije svega jer su Gradska uprava, gradonačelnik Bandić i njegove stručne službe dali podršku Gavriloviću i Dioni u namjerama da se Ledanu sruši i ovdje gradi nekakav poslovno stambeni kompleks. Raznim pritiscima nas pokušavaju odavde istjerati. U to spada i uskraćivanje priključaka za vodu i struju u Ledani, jer su ovjereni da ćemo tako prestati održavati naše programe ovdje. Kao što vidite, usprkos tome – ne damo se, niti ćemo odustati. Zimi kad je zbog tih nedostataka nemoguće funkcionirati prilagodimo se onome što u šali nazivamo zimskim uvjetima, a onda od proljeća do kasne jeseni ponovno intenziviramo aktivnosti.

Kako i kada je došlo do pokretanja kreativnog centra Ledana? Tko su akteri? Kome je namijenjen kreativni centar Ledana?

Slikar Jugan Splivalo i ja razmišljali smo dugo kako „institucionalizirati“ naša dugogodišnja nastojanja oko očuvanja zagrebačke ledane, pa je početkom 2015. godine iskristalizirana ideja Kreativnog centra, u čijem radu aktivno, kao stručnjaci sudjeluju i naši susjedi iz kvarta poput povjesničara umjetnosti Krešimira Galovića, koji je kao stručnjak i djelatnik Ministarstva kulture i dobio zaduženje u studenom 2015. godine od tadašnjeg zamjenika ministra kulture da izradi stručno mišljenje o potrebi spomeničke zaštite kompleksa Zagrebačke ledane, što nam je danas glavni argument na sudu da se ne smije dopustiti rušenje i uništavanje ovog kompleksa, za što su nažalost dozvolu Gavriloviću i Dioni dale stručne službe u Gradu Zagrebu. Pritom, ne vjerujem da Milan Bandić za to ne zna ili nije znao. Jer i ljudi koji su nas ovdje došli pretući i izbaciti nasilno iz Ledane pozivali su se pritom pred svjedocima „da ih je poslao gradonačelnik“, zbog čega sam podnio više kaznenih prijava. U programe Kreativnog centra uključena je od početka i balerina Zvonka Škreblin, voditeljica baletne škole Zvonka, koja je svoje znanje stekla na uglednoj Baletnoj akademiji u Minhenu. Aktivna u podršci projektu od samog početka je u poznata glumica i naša susjeda Kostadinka Velkovska, te pisac Žarko Jovanovski. Tu je i karikaturist Stiv Cinik, koji je svojom velikom izložnom i otvorio rad Kreativnog centra.

Kreativni centar je namijenjen javnosti. Građanima. Kreativcima. Svima koji pronađu neki svoj kutak kreativnosti u Ledani. Često kažemo da nam je glavni cilj Ledanu pretvoriti u mali umjetnički, kreativni grad usred grada. To je, možda, najbolja definicija onog što je danas Kreativni centar. On je jedan novi i drugačiji autonomni prostor kulture u Zagrebu. Jedan drugačiji prostor kulturne autonomije u gradu u kojem ponekad imamo osjećaj da nam se upravo kulturna autonomija sve više guši. Kreativni centar je, naravno, namijenjen susjedima. Mladim umjetnicima. Onima kojima su mnoga druga vrata i mjesta zatvorena. Ledanu želimo otvoriti. Pretvoriti u jedan prostor otvorene kulture. U šali govorimo kako ćemo za Novu godinu proglasiti kulturnu autonomiju.

tws85

Principi po kojima vodimo ovaj projekt, vrlo su jasno naznačeni od samog početka: javna participacija u projektu; otvorenost; kreativnost; socijalna odgovornost; javni interes; prostor alternativne scene; industrijska baština kao razvojni potencijal u kulturi; urbana regeneracija; princip po kojem je društvena korist ponkad veća dobit od financijskog profita; turistička atraktivnost takvih projekata (Ledanu svakog tjedna posjete grupe stranih turista i umjetnika); konačno ovakvi nas projekti markiraju i brendiraju na kulturnoj i kreativnoj karti Europe i svijeta.

Radi se o modernom konceptu razvoja kreativnosti u kulturi, prava na vlastiti kreativni grad – grad kao socijalni i kreativni „proizvod“ stanovnika, u čijem stvaranju direktno sudjeluju kroz ovakve projekte. Vizija kreativnog grada!

Kao ciljeve razvojno – revitalizacijskog progtrama Kreativnog centra Ledana postavili smo: sačuvanje objekta od mogućeg rušenja i spriječavanje rušenja; zaštita objekta od propadanja; adekvatna prenamjena stare zagrebačke Ledane u kreativni centar, po uzoru na slične projekte u Europi i svijetu; poticanje socijalno odgovornog poduzetništva u kulturi; razvoj kreativnosti u kulturi, odnosno otvaranje novih kreativnih mogućnosti u kulturnoj i urbanoj regeneraciji Zagreba; poboljšanje kvalitete života lokalne zajednice; učiniti kompleks samoodrživim putem razvojnih programa u kulturi.

Da li ste se inspirirali nekom sličnom grass-root inicijativom kod nas ili u svijetu?

I da i ne. Naime, mnogi slični projekti često se iz financijskih razloga vezuju na ovaj ili onaj način uz korporativne interese. I prestaju u širem kontekstu biti javni i otvoreni. To predstavlja veliki problem takvih projekata. Novac i nije teško naći, ali prihvaćanjem financiranja htjeli to ili ne, vezujete se uz korporativne interese onoga koji sponzorira projekt. U Ledani želimo izbjeći takav model. Zato toliko naglašavamo otvorenost i javni interes. Naravno da su nam uzor slični projekti u svijetu u smislu revitalizacije ovog kompleksa industrijske baštine, ali ne bismo pristali niti na korporativni niti na politički model kontrole samog projekta. Politički u smislu da projekt preuzme gradska uprava i na taj način preuzme kontrolu nad njim. Ledana mora ostati prostor kulturne autonomije. A Hrvatska u tome mora pronaći svoj interes. Zašto ne bi bila prva zemlja koja će i formalno prihvatiti takav oblik kulturne autonomije, kakav je projekt Ledane. Zato i najnovijim planom proglašenja kulturne autonomije Ledana želimo isprovocirati i tu raspravu i vidjeti kamo će nas ta priča odvesti. Ledana je u tom kontekstu drugačija od sličnih projekata i kod nas i u svijetu.

Na kakve poteškoće ste nailazili prilikom ostvarivanja svojih zamisli?

Poteškoće, poneke čak vrlo ozbiljne traju i danas. Gospodin Splivalo i ja više smo puta i fizički napadnuti u pokušajima Gavrilovićevih nasilnika da upadnu u Ledanu. S druge strane vodi se i sudski postupak kojim Gavrilović želi preuzeti Ledanu i srušiti je. Grad mu u tome služi kao servis. Sve potrebne papire, suglasnosti, dozvole, i sl. Gradska uprava za sad osigurava Gavriloviću, umjesto da prihvati naše argumente za zaštitu ovog povijesnog kompleksa. Tu su i brojni pritisci osobno na Jugana Splivala i mene da nas se prisili da predamo posjed Ledane Gavriloviću ili njegovim brojnim izaslanicima koje šalje zadnjih mjeseci s raznim ponudama. Nakon batina, bilo je tu i ponuda da uzmemo novac i predamo posjed Ledane. Naravno, sve smo odbili, a batine primili. Ledanu ćemo braniti!

tws116

Kakav je režim korištenja trenutno a kakav bi bio u idealnom slučaju?

Trenutno je Ledana „u punom pogonu“ negdje od travnja do listopada. Tada je moguće u punom kapacitetu održavati programe u najmanje tri velike dvorane koje su sad upotrebljive. No, kako nemamo struje korištenje u večernjim satima je ograničeno iako se i tu snalazimo na različite načine. Od dvije tisuće kvadrata u upotrebi je trenutno nekih oko osamsto kvadrata. Ostatak nažalost u ovom trenutku nije u upotrebi, iako na proljeće planiramo neke performanse i predstave i izvedbe upravo u tim prostorima koji su trenutno izvan funkcije. Postoje i dva mala ateljea, koje i trenutno koriste umjetnici za svoj rad, naravno potpuno besplatno. Stalni postav Muzeja Ledana – Slavija moguće je razgledati uz prethodnu najavu, a veći dio postava bio je izložen i za Dane europske baštine, u čijem je službenom dijelu programa bila i Ledana, kao i naše muzejske zbirke.

Idealno bi bilo da su u funkciji barem tri dvorane, dva mala ateljea, te četiri dvoranice nekadašnjeg dizajnerskog ateljea Slavijaprometa. Naravno, uz osnovnu infrastrukturu poput struje i vode, te uz potpuno obnovu tih nekoliko prostora, Ledana bi bila u funkciji svakodnevno tijekom cijele godine. Mnogi programi koje Kreativni centar danas održava izvan Ledane, kao što u prosincu pripremamo kreativne radionice za djecu i odrasle, održavamo u drugim prostorima, poput prostorija Mjesne zajednice „Antun Bauer“, u zgradi pokraj nas, obzirom da tamo imamo ono osnovno – struju, vodu, grijanje, što u Ledani trenutno nije moguće, održavali bi se u samoj Ledani.

Koje izvore financiranja vidite kao moguće za ostvarivanje zamisli o Kulturnom centru Ledana?

Dosadašnje aktivnosti financirali smo sami. Doprisnosima naših članova i aktivista, i doslovno odvajanjem od vlastitih prihoda. Kao osnovne izvore financiranja Kreativnog centra kratkoročno vidimo određene europske fondove, za koje ćemo prvo kandidirati naše muzejske zbirke, odnosno jedinstveni muzej primijenjenog dizajna, u kojem je gotovo kao zamrznut sačuvan dizajnerski atelje Slavijaprometa. Dugoročno vjerujemo kako je sam projekt samoodrživ jednom kad krene od pozitivne nule, kad svi barem najbitniji dijelovi Ledane budu u funkciji.

Kakvu ideju imate o suradnji s drugim institucijama (u neposrednoj blizini je npr. HDLU, Booksa, a tu je i vrlo uspješan projekt Design Districta,…)?

Otvoreni smo za suradnju. Do sad, nažalost, suradnje nije bilo jer se mnogi drže distancirano, obzirom da računaju na novac od Grada Zagreba i drugih institucija, to je ono o čemu sam maloprije govorio. Ledana želi biti i zadržati kulturnu autonomiju. U tom smislu doista vjerujem da trebamo nastaviti beskompromisno, jer takvog prostora u Zagrebu sigurno nema. Planovi Grada Zagreba da sruše i unište Ledanu, odnosno ta povezanost Grada Zagreba i tajkuna Gavrilovića projekt Ledane svrstava na stranu suprotnu Bandićevoj. Koja god to bila. Oni su očito tako izabrali. A onda i mnoge druge institucije koje računaju na gradsku potporu ne žele se baš „slikati“ s nama i po Ledani, jer znaju da će im se u tom slučaju Bandić osvetiti. Tiho i skriveno nas podržavaju, ali mirno promatraju našu borbu za očuvanje Ledane s pristojne dostance. Nitko nažalost nije do sad pokazao volju da nam bude partner u borbi protiv rušenja i uništavanja stare zagrebačke Ledane.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: